Page 35 - Godine prve: Zašto su važne? - 11/1 prošireno izdanje

3. Kako biti dobar roditelj? Razlike u osobinama djece kao što su fizički izgled, temperament, spol, zdravlje, sposobnost prilagođavanja i drugo dovode do toga da i roditelji imaju različit odnos prema svakom djetetu. Neka su djeca od rođenja „lako odgojiva“, dobro jedu i spavaju, zdrava su, raspoložena, dok su druga razdražljiva, plačljiva, imaju svoj vlastiti ritam jela i spavanja koji je majci „neuhvatljiv“, „rade sve po svom“. Majke takve djece ubrzo postanu umorne, razočarane i nervozne, počinju sumnjati jesu li dobre majke, čemu ponekad pridonosi i nerazumijevanje okoline („Dijete ti stalno plače!“). Ne postoji recept kako biti savršen roditelj, no vašem djetetu to nije ni potrebno. Dijete treba roditelja koji ga voli, ali i vodi, koji jasno pokazu- je da je on „glavni“ u tom odnosu, onaj koji odlučuje i preuzima odgo- vornost za dijete, kao što i dijete preuzima odgovornost za zadatke koji- ma je doraslo. Svatko ima pravo na svoj svjetonazor i svoj osobni stil u podizanju djeteta. Ako je u tome dosljedan i strpljiv, stječe povjerenje djeteta iz kojeg dijete razvija povjerenje u sebe i svoje kvalitete, a kasnije i u druge ljude. To je bitan preduvjet za razvoj djeteta u zrelu i odgovor- nu odraslu osobu. Kako ćemo znati da smo dobri roditelji? Ako dijete nema bitnih pro- blema u svom razvoju i odrastanju. PRIHVAĆATE LI SVOJE DIJETE? Najvažnije je djetetu pokazati ljubav i prihvatiti ga „onakvo kakvo jest“, primjerice da od živahnog djeteta ne očekujete da bude mirno, ili od bojažljivog i opreznog da bude otvoreno i hitro. Nedovoljna emotivna zainteresiranost za dijete, hladan i nezainteresiran stav prema djetetu može ići od ravnodušnosti do nesklonosti. Svako dijete teško podnosi nedostatak roditeljske ljubavi. Ono doživljava taj nedostatak i onda ako ga roditelji vole, ali nisu u mogućnosti pokazati mu ljubav, kao što je npr. situacija kada su roditelji ili prezaposleni, nemaju vremena za dijete, kada su preopterećeni brigama i problemima pa iako se brinu o djetetu ono stalno ima osjećaj da su njihove misli negdje drugdje i da roditelje zapravo ne zanima što se događa. 39