Page 37 - Godine prve: Zašto su važne? - 11/1 prošireno izdanje

4. Emocionalna inteligencija Usto, skloni smo objašnjavati kako se dobrota, razumijevanje za druge, poštenje, danas više „ne isplati“ čime jasno poručujemo djeci kakvo ponašanje očekujemo. Od najmanjih nogu učimo ih strane jezike, glazbu, sport, kompjutere i druge vještine za koje smo uvjereni da će im život unaprijediti, učiniti ih sretnijima i uspješnijima u životu. Međutim, zadnjih desetljeća drama- tično raste svijest o tome da racionalno, znanja i vještine nisu dovoljni te da je upravo emocionalna inteligencija izuzetno važna. Ne samo zato da budemo „bolji ljudi“ već i za ono što zovemo postignuće, „uspjeh u živo- tu“. Neki smatraju da je emocionalna inteligencija i važnija od kognitiv- ne inteligencije. Na emocionalnu inteligenciju može se značajno više utjecati nego na kognitivnu, učenjem i odgojnim postupcima, posebno u djetinjstvu, kada je dijete najsposobnije za učenje. Tada dola- zi i do promjena u funkcioniranju mozga gdje se utiru putovi ponašanja i doživljavanja koji ostaju trajni. Tako dijete pomalo stvara zbirku načina sučeljavanja s različitim teškoćama na koje će nailaziti kasnije u životu. Cilj takvog učenja je, ne samo uspješno, već i zadovoljno i zdravo dijete. U svakodnevnom životu često ne potičemo, već sprečavamo razvoj emocionalne inteligencije naše djece. Kako? • Sposobnost doživljavanja osjećaja dijete dobiva rođenjem. Ako se ta sposobnost ne potiče na vrijeme, ako roditelji i okolina u najranijoj dobi ne reagiraju na osjećaje djeteta, ako ih ne prepoznaju, ne uvažavaju, ne odgovaraju na njih, ne imenuju, ne podržavaju dijete u doživljavanju i prikladnom izražava- nju osjećaja, postoji mogućnost da dijete „odustane“ od nekih osje- ćaja, nauči ih potiskivati i negirati. Zato djetetu treba toliko pažnje i bavljenja u prvim godinama života. • Djeca nauče skrivati osjećaje da bi izbjegla reakcije okoline. Sve u „najboljoj namjeri“ ne prihvaćamo i ne shvaćamo ozbiljno osjećaje naše djece. Uznemiruju nas do te mjere da ih nastojimo spriječiti ili se ponašamo kao da ih nema. 47